Sponzori
 Web design-Web marketing-Inovativna internet promocija



Google
Blog - ožujak 2007
srijeda, ožujak 28, 2007

Danas se polagano spremam na jedno putovanje u Zagreb s malo dužim boravkom na odjelu onkologije KBC-a –Rebro. Poučena nekim iskustvima sigurno da ću prije telefonom nazvati dali me čeka krevet. Kaj još danas sve obaviti? Nekako ni sama ne znam i malo sam zbunjena. Danas nam u goste dolaze Suzana i Franjo naši dragi prijatelji iz Slovenije. Nažalost zloćudne boleštine  niti u ovome druženju nećemo moči zaobići jer i Suzanin se tata sprema na kemoterapiju. Ponekad se pitam pa koliko nas ima?. Prije odprilike 2-3 mjeseca bila sam u potpunosti spremna na kemoterapiju i sve ono kaj uz nju ide no jednostavno zadnjih dana neka potisnuta pitanja izlaze na površinu .Danas sam kod svoje doktorice uspjela prilično šokirati ljude u ambulanti s pitanjem za koje sam znala odgovor ali jednostavno osjećala sam u tom trenutku da se moram suočiti s tim .Tko, kada i kako mi prepisuje periku.?Opisati lica ljudi koji su čuli moje pitanje nije baš jednostavno no nekak sam dobila dojam da me čudno gledaju. No polikemoterapija je tu i treba se spremiti dočekati je i svakako pobijediti je. Protokol je težak  A.I. (adriamicin+ifosfamid) no ne dam se ja. Drage osobe su uz mene ,motiva imam  ,u rukama sam jednog sposobnog  i ljubaznog  liječnika dr Hercega i  ne negiram   da  će borba biti lagana i kratkotrajna  ali pobjednik se zna. Nažalost neću biti u mogućnosti pisati niti pratiti blogove  meni dragih osoba no samo privremeno. Dali će Vladimir nastaviti pisati  upitno je jer ipak ću vas nastojati poštedjeti njegovih  postova. Da mu dam ograničen pristup blogu o tome ćemo još razgovarati sutra. Pitanja u nagradnoj igri se neće mijenjati tjedan dana. Za sada vas sve srdačno pozdravljam želim vam sve dobro i sigurna sam da se čitamo uskoro.


Marija

sarkom @ 07:28 |Komentiraj | Komentari: 50 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 26, 2007


 Od danas pa do nedjelje 8.4. traje nagradna igra na blogu  o kojoj sam več pisala. Pravila su jednostavna a nagrade vrijedne. Zahvaljujući sponzoru Dražanu Gunjači u fondu nagrada je 10 knjiga. 8.4 Izvući će se 5 sretnih dobitnika koji će biti nagrađeni s po dvije knjige. Prijavit se mogu svi  a nagradna pitanja bit će objavljena na blogu. Odgovore molim šaljite s svojim punim podacima (ime prezime,adresa e-mail) na e –mail croelrond@gmail.com Prijave koje neće sadržavati potrebne podatke smatrati će se kao nevažeće. Svi Vaši podaci ostaju samo do isteka nagradne igre i neće se koristiti u druge svrhe. Pa da krenemo s današnjim pitanjima.
1.Navedite godinu i mjesto rođenja Dražan Gunjače

2. Koje godine je Dražan Gunjača dobio prestižnu talijansku nagradu «Premio Satyagraha» za roman «Balkanski rastanci»

3. Uz romane Balkanski Rastanci, Ljubav kao kazna koji je treći roman iz trilogije  Balkanski rastanci ?


 

sarkom @ 08:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 22, 2007

 
Evo mogu najaviti da prije nego što odem u bolnicu (još 7 dana) na blogu će krenuti nagradna igra. Sponzor nagradne igre je meni jedna jako draga osoba koju sam nažalost upoznala samo čitajući njegove knjige. Vladimir ga poznaje bolje često su bili u kontaktima ,svojedobno zajedno i u ligi «Humanitas» a i u dosta navrata je i osobno Vladimiru pomagao. Riječ je o odvjetniku i piscu (ili ako želite obratno) Dražanu Gunjači. Ne mogu si ne postaviti pitanje dali se Dražana u Hrvatskoj ignorira ili se jednostavno na njega "zaboravlja".Ja ga volim čitati i meni je osobno najbolji pisac nove generacije u Hrvatskoj. Sigurno možete postaviti pitanje dali pišem iskreno. Ostavljam vam da sami prosudite.(normalno cijenim i vaše komentare). Malo sam pogledala u Vladimirov inbox  pa evo samo jedne rečenice iz  maila koji je Vladimir dobio od Dražana . Napomena –neki dijelovi rečenica su izbačeni i ovo objavljujem bez Dražanovog znanja no nadam se da se neće ljutiti. Inače jedva sam dobila i Vladimirovo odobrenje no lako za njega.  


 

Dragi prijatelju,
Pisem neki polupovijesni roman, pa mi jedan dio dijaloga dodje na um (jucer sam ga napisao):
___________________________________________________
- Dakle, ne znate da li je živ ili mrtav – zaključi Radovan, odmjerivši Marina i Lazara. – Znate šta, mudraci. Hajdemo mi popiti koje piće za Profesorovu dušu, ma gdje se ona sada nalazila. To mi se čini pametnijim od slušanja vaših lupetanja.
- Tragedija dobrih ljudi je što oni ne biraju sudbinu, nego sudbina njih – odvrati poluzamišljeno Marin, pogledavši ovlaš Radovana. – I nemoj me slučajno pitati što sam time mislio reći… Gdje bi nam bio kraj kad bi svaki put znali objasniti ono što mislimo da znamo.
____________________________


Dio drugog maila  dio  koji je upućen Vladimiru i meni

Čitam blog…

Kako ja čitam druge knjige? Ako nakon desetak stranica ne uspijem uloviti način razmišljanja pisca, knjiga me ne interesira. Slično postupam i s kraćim tekstovima. Čitam ovo što Marija piše. Najviše me se dojmila njena bojazan da ne bude patetična. Ona se provlači svakom rečenicom… Nije problem u patetici nego u iskrenošću. A ovaj blog odiše iskrenošću i brojnim skrivenim osjećajima… Puno, puno više osjećaja se provlači između riječi i rečenica, nego što ih je opisano. Nadam se da će ih s vremenom više biti i među slovima. Vrijede toga. Srdačan pozdrav

Dražan


O Dražanu će biti još postova no za to vrijeme  savjetujem vam da posjetite Dražanovu stranicu, malo proguglate jer pitanja iz nagradne igre biti će vezana za Dražanova djela.

 


sarkom @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2007

Danas bi mogla dugo pisati, puna sam dojmova no nažalost i umorna. Sutra putujem u Zagreb no ovaj put za divno čudo ne idem obilaziti zdravstvene ustanove. Vladimirov frend kojim ću se ovim putem najljepše zahvaliti vozi nas u Zagreb. Davor veliko ti hvala puno nam pomažeš. Iz Osijeka sam dobila mail  koji me je posebno obradovao no nešto više o mailu sljedećih dana. Pazin- danas smo Vladimir i ja kontaktirali s jednim stvarno humanim i dobrim  čovjekom koji svakako zaslužuje  da ga se spomene. Radi se o vlasniku frime Findi. Pisala sam o web-stranici koja  je u planu da se otvori  koja će na neki način poslužiti kao "vodić" za pacijente i iznenađena sam kolika postoji potpora za taj projekt. Više o spomenutim pojedincima i njihovom angažmanu moći čete pročitati u sljedećim postovima.  


sarkom @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, ožujak 16, 2007

 Prošlo  je mjesec dana od kada sam otvorila ovaj blog. U tih mjesec dana puno sam naučila upoznala  ljude s raznim interesima. O samoj statistici neću pisati , svakako drago mi je čitati komentare bilo koje vrste no nažalost nisam u situaciji  često odgovarati pa taj dio je preuzeo Vladimir a  sada  na koji način i u kojoj mjeri on to radi znam samo djelomično .Uglavnom ja se trudim pokušavam čitati što je više moguće blogova , surfam po sajtovima s raznom tematikom no još uvijek učim. Nije da mi je i tehnički lagano pisati s lijevom rukom no trudim se  a koliko to vremenski traje bolje da ne pišem. No jedno je jasno krenula sam i  i nemam namjere prestati bez nekog jakog razloga. Kada ću biti u Zagrebu na kemoterapiji nadam se da će Vladimir  nastaviti pisati a sada na koji način i o kojoj tematici još se budemo probali dogovoriti. Na kraju zahvaljujem se svima koji su pokazali  interes za moj blog  i koji ga redovito čitaju i molim za razumijevanje ako ne odgovorim u nekom "pristojnom" roku na poruke i e-mailove.           
sarkom @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2007


Nisam dugo ništa napisala  no svakako se osjećam dobro  jer upoznajem ljude koji imaju slične problem mojima i s kojima mogu razgovarati potpuno otvoreno o bolesti, razmjenjivati neka iskustva a pošto sada opet čekam kraj ovog mjeseca da krenem s kemoterapijom maksimalno sam i angažirana oko kućanskih poslova .Imam osjećaj da sve moram dovesti u "apsolutni red" prije nego kaj odem u bolnicu. Jučer tijekom jutra sam obavila svu papirologiju , a bogme bilo je dosta toga. Više ni sama ne znam na koje sve komisije moram ići. Iako sam osoba koja više voli davati i pri tome se i puno bolje osjećam nažalost u situaciji sam kada i moram moliti za pomoć.Za sada je za to bio zadužen Vladimir  no uz svu njegovu upornost (koju ja osobno i ne podržavam ) sve je ostalo na lijepim riječima i obećanjima. Vladimir mi je pokazao
pismo(pod prijetnjom) koje je poslao medijima i ja sigurno iza njega ne mogu u potpunosti stajati  iako sigurno cijenim njegov trud. Ja za to pismo ne bi ni znala da slučajno nisam dobila jedan "dobronamjerni" mail  gdje mi je dan link da pročitam kaj moj pomoćnik  piše po  webu. No sigurna sam da je to tek mali dio poznavajući ga. Šapni te mi ako nađete još negdje njegove polu angažirane postove.  Nekako mu ne mogu i zamjeriti trudi se , puknula ga je kriza srednjih godina pa je malo zločest ,ironičan, svadljiv no vjerujem da će ga to proći uskoro. Danas mi je obznanio da uskoro pokreće web site i da me treba za pomoć. Pitao me je kaj o tome mislim jer po njegovom  web site je puno bolji odabir od bloga. Po pričanju web site bi trebao biti kao neki vodič s puno informacija za bolesnike s malignim bolestima gdje bi i sami bolesnici i njihovi najbliži iznosili svoje priče i iskustva. Svakako i ako se prihvatim pomoči oko web sita blog ne namjeravam zapustiti. Cijenim Vaše komentare dali je bolji blog ili web site?   
 

 

sarkom @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, ožujak 9, 2007

Imam dijagnozu i dogovoreno je liječenje. Synovio sarkom je dokazan i tijekom ovog mjeseca krečem na liječenje kemoterapijom. Jučer mi je bio sretan dan. Znam da bi mogla biti jako zanimljiva priča kako smo jučer Vladimir i ja putovali Zagrebom no neću ići u detalje jer jednostavno priča bi zaslužila da se literarno i sadržajno pravilno uobliči no nekako meni baš to ne ide sada pa ču Vas poštedjeti svojih pokušaja da sastavim neku "zanimljivu" priču.


sarkom @ 16:13 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 8, 2007


Evo  opet put u Zagreb. Znam možda će neki reći ništa čudnog niti neobičnog no evo meni se je nekako poklopilo da sam uspjela povezati odlazak u dvije bolnice u Zagrebu u istom danu a ako bude vremena još ću svratiti i da vidim u kojem dijelu Europe se nalazi moja proteza koja putuje i putuje. Možda mi se je percepcija iskrivila pa tek je nešto više od dva mjeseca prošlo no meni se to čini jako dugo. Odlazim u Zagreb s nadom da će nešto kaj se zove radna dijagnoza konačno poprimiti oblik konačne dijagnoze da će liječenje početi  i da ću saznati koliko vremena još treba da se na mojoj ruci nađe proteza i da ću dobiti i vrlo jasan račun koliko će trebati još sve to skupa platiti. Nekako puno pitanja  ne vjerujem da ću baš na sve dobiti odgovor no jedino kaj ostaje je nada i vjera.
sarkom @ 05:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 7, 2007

Zanimljivo je da sam na forumu našao neke koji su proveli Breusovu terapiju.Čujem preko raznih izvora da je ovdje ili ondje netko proveo ovu terapiju da se izliječio i da neki provode preventivno ,nakon cijelovitog liječenja terapiju čišćenja,skraćeni oblik od 21 dan ili 15 dana.S određenim liječenim osobama u ovoj terapiji sam uspostavio kontakte da objave svoje liječenje.Načelno su pristali samo da se još dogovorimo oko detalja.Treba pokazati u javnosti da se i najteže bolesti mogu liječiti metodama koje službena medicina ne priznaje.Ljudi se boje izići u javnost nakon tako velike stvari koju su učinili prvo za sebe pa za svoje najbliže a i za širu zajednicu.
Svojim javnim primjerom bi mogli pokazati onima koji su neodlučni i onima koji su se prepustili sudbini kako se vrijedi boriti do zadnjeg daha i ponovo se radovati životu bez straha.Zbog osjećaja da će biti ismijani od strane onih koji se lijepo i stručno izražavaju,poznaju medicinu,ne usuđuju se pokazati sa svojim liječenjem.Danas se osnivaju udruge liječenih od ove ili one bolesti a mi se ne usuđujemo ni reći da provodimo "neko" liječenje u strahu da nam doktor poslije neće dati uputnicu za kontrolu ili pregled jer smo radili bez znanja doktora koji ionako to liječenje nebi odobrio.Javite se na ovaj blog ili na forum.
Post je u cijelosti preuzet s bloga http://lepina.blog.hr  uz suglasnost autora
sarkom @ 05:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 4, 2007
 
Naslov sam po sebi možda i nije jasan no dobila sam jedan opširan vrlo lijep i iskren mail od  čovjeka koji se bori s raznim bolestima od svoje 18-te godine. Svakako mi je drago kada dobijem bilo kakve komentare  o blogu  načinu na koji pišem i sigurno je to motiv da nastavim dalje. To da mi nije svaki dan do pisanja istina je jer  jednostavno vjerojatno još nisam u potpunosti shvatila funkcioniranje bloga. Dok je Vladimir imao svoju web stranicu s apartmanima koju je držao 7 godina onak usput sam već i onda pomalo upijala neko "znanje" no nekako mi je nepojmljivo bar za sada da netko može veći dio dana i noći bit za računalom  i baviti se važnim i manje važnim stvarima. Pisala sam već nešto o tome no ne znam zašto ja još uvijek ne mogu prihvatiti kada se ujutro probudim da vidim  onako u magli od dima cigareta svojeg "pomoćnika" koji me "uz dobro jutro"  "kak si spavala" odmah  malo davi s nekim informacijama koje ja iz uz najbolju volju ne mogu prihvatiti. No malo o naslovu iz maila kojeg sam dobila, trebala sam se ako sam dobro skužila  onak izjasniti dali vjerujem u Boga i idem li u crkvu jer ako je odgovor potvrdan sigurno neću moći prihvatiti ili protumačiti nastavak priče koja mi je ponuđena ako pokažem interes. Jasno sam odgovorila da vjerujem u Boga i ponekad odem na nedjeljnu misu ali sigurno da sam potpuno slobodoumna da nisam fanatik i da sam spremna uvijek nešto novo pročitati i saznati. U kojem smjeru će ići nastavak priče ne znam no sigurno je da ne radim bilo koju vrstu selekcije,mogu  pokušati svakoga razumjeti  i sa svakim razgovarati o bilo kojoj temi.  




sarkom @ 08:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, ožujak 2, 2007

Prije 8 godina  kada  sam se oporavljala od saobraćajne nesreće  gdje me je pijana ženska  uredno «na smrt»  pogazila na zebri (fraktura lubanje ,intrakranijalno krvarenje, lopatica smrskan u stotine dijelova)  u naš dom je stiglo i malo snježno bijelo čupavo stvorenje. Od prijateljice sam dobila macu staru oko mjesec dana i po njezinoj mami nazvali smo je Sara. Tijekom svih ovih godina svima nam se uvukla pod kožu i stvarno je imala uvijek poseban tretman. Nekada možda ne bi vjerovala ljudima kada su pričali o tome koliko se mogu naučiti na svoje ljubimce i koliko im oni znače no kako su godine prolazile uvjerila sam se da se čovjek jako veže na jedan čudan način za svojeg ljubimca. Razlog zbog čega sada pišem o maci je taj da se je ona tijekom zadnjih dva tjedna  u potpunosti promijenila. Kad pišem promijenila svjesno  izbjegavam riječ bolest. No nažalost bolesna je i vidi se da se njezino ponašanje bitno promijenilo, fizički je počela propadati a i njeno povlačenje po čudnim mjestima u stanu gdje traži neki miran i nedostupan kutak nažalost ne izgleda dobro. Na koji način to djeluje na mene teško je to napisati ali ponekad se ulovim u teškim mislima da smo mi dvije na neki čudan način povezane i da nam se bliži «nešto» na kaj ja sigurno još nisam spremna. Dali se to zove  strah??


sarkom @ 08:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 1, 2007



Nakon jućerašnjog razgovora s već spominjanim profesorom na Šalati još  jedno lagano razočarenje. PHD nalazi još nisu gotovi no ako bude sreće trebam nazvati u petak  pa tko zna možda konačno i dobijem dijagnozu. Kada bi krenula sebe opisivati kao osobu sigurnu nisam ni depresivna ni plačljiva  osoba no jednostavno počela sam si postavljati pitanja gdje više pronaći snage i motiva da se borim i dali imam neku lošu karmu  .Sigurno je jedno nema predaje, postoje ljudi kojima sam potrebna i koji su meni potrebni  volim svoj život i sigurno da još imam puno toga pružiti i dobiti od ljudi s kojima sam bliska i koji mi daju nesebičnu i bezuvjetnu pomoć u ovim trenucima. Nisam nerealna i ne očekujem nemoguće no pitam se dali se sve skupa to morao odvijati tako polagano ili je to možda samo moj subjektivni osjećaj .Imam li pravo tražiti svoju dijagnozu ,adekvatno liječenje  u nekom razumnom roku ili možda previše tražim?  

sarkom @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Oglašavanje

Arhiva
« » ožu 2007
Index.hr
Nema zapisa.